Dijabetes — tip 1, tip 2 i inzulinska rezistencija
Dijabetes (šećerna bolest) je kronična bolest u kojoj tijelo ne uspijeva održati normalnu razinu šećera u krvi. Razlikujemo nekoliko oblika; svi zahtijevaju redovito praćenje i pravovremeno liječenje kako bi se spriječile komplikacije na srcu, bubrezima, očima i živcima.
Tip 1 i tip 2 — razlike
Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest u kojoj se prestane proizvoditi inzulin. Najčešće se javlja u djetinjstvu ili mlađoj odrasloj dobi i obavezno se liječi inzulinom.
Dijabetes tip 2 nastaje postupno, kombinacijom inzulinske rezistencije i smanjenog lučenja inzulina. Vezan je uz tjelesnu težinu, fizičku neaktivnost i genetiku. Liječi se promjenom načina života, oralnim lijekovima (npr. metformin), GLP-1 agonistima i po potrebi inzulinom.
Simptomi dijabetesa
- • Pojačana žeđ
- • Učestalo mokrenje
- • Neobjašnjiv gubitak težine
- • Trajan umor
- • Mutan vid
- • Sporo zacjeljivanje rana
- • Ponavljane infekcije
- • Trnci u rukama i stopalima
Kod tipa 2 simptomi su često blagi pa se bolest otkriva slučajno — još jedan razlog za redovite preventivne pretrage.
Inzulinska rezistencija i predijabetes
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem stanice slabije reagiraju na inzulin pa gušterača mora lučiti sve više da održi normalnu razinu šećera. Često prethodi tipu 2 dijabetesa, a otkriva se laboratorijskim pretragama poput HOMA-IR indeksa i OGTT-a s inzulinom. Predijabetes (HbA1c 5,7–6,4%) ranjivo je razdoblje u kojem promjena životnih navika može u potpunosti spriječiti razvoj bolesti.
Kontrola šećera — HbA1c
HbA1c pokazuje prosječnu razinu šećera u posljednja 2–3 mjeseca:
- • Ispod 5,7% — uredno
- • 5,7–6,4% — predijabetes
- • ≥ 6,5% — dijabetes
Ciljne vrijednosti se individualiziraju prema dobi, drugim bolestima i riziku od hipoglikemije.
Prehrana i način života
Mediteranski tip prehrane, redovita tjelesna aktivnost (najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno), gubitak 5–10% tjelesne težine kod osoba s prekomjernom težinom, prestanak pušenja i kvalitetan san čine temelj liječenja, uz lijekove koje propisuje ljekar.
Kada na endokrinologa
Kod novootkrivenog dijabetesa, nestabilne regulacije, sumnje na inzulinsku rezistenciju, dijabetesa u trudnoći ili pojave komplikacija. Više o tijeku pregleda na stranici endokrinološki pregled.
Česta pitanja
Tip 1 je autoimuna bolest u kojoj tijelo prestane proizvoditi inzulin i obavezno se liječi inzulinskom terapijom. Tip 2 nastaje kombinacijom inzulinske rezistencije i postupnog smanjenja lučenja inzulina, a liječi se promjenom načina života, oralnim lijekovima i po potrebi inzulinom.
Pojačana žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjiv gubitak težine, umor, mutan vid, sporo zacjeljivanje rana i ponavljane infekcije. Kod tipa 2 simptomi su često blagi ili izostaju, pa se bolest nerijetko otkriva slučajno na rutinskim pretragama.
HbA1c (glikirani hemoglobin) pokazuje prosječnu razinu šećera u krvi tijekom posljednja 2–3 mjeseca. Vrijednosti ispod 5,7% su uredne, 5,7–6,4% upućuju na predijabetes, a 6,5% i više potvrđuju dijabetes. Cilj za većinu odraslih s dijabetesom je obično ispod 7%.
Stanje u kojem stanice slabije reagiraju na inzulin pa gušterača mora lučiti sve više inzulina da održi normalnu razinu šećera. Često prethodi dijabetesu tipa 2, a otkriva se laboratorijskim pretragama (HOMA-IR, OGTT s inzulinom).
Trebate konsultaciju?
Dr. Lamija Mlaćo Skenderi je specijalizantica endokrinologije, dijabetesa i metabolizma u KCUS-u, Sarajevo.
lamija@biomolbiomed.com